Tvrtko Milović: Bošnjački politički establishment glavni je krivac za izostanak kompromisa u BiH

RP: "Učinit ću sve što mogu da novi hrvatski član Predsjedništva BiH ne bude osoba iz nečije sjene.", naveli ste na svojim društvenim mrežama tri dana nakon što je HDZ BiH odlučio da će, na izborima u oktobru, kandidatkinja te stranke za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda biti Darijana Filipović, aktuelna zastupnica u Parlamentu BiH. Je li se poruka odnosila na nju ili na Slavena Kovačevića kojeg su još krajem prošle godine DF i Željko Komšić predstavili kao kandidata za hrvatsku fotelju u Predsjedništvu?

Milović: Mislio sam na oboje. Radi se o različitim profilima kandidata, ali oboje ih veže to da su politički rasli u sjeni svojih lidera. Istina, Kovačevića se teško i može nazvati političarom… On je više službenik. Ali u svakom slučaju, oboje kompetencije crpe iz svojih šefova. Moj je status bio usmjeren na vlastitu namjeru da učinim sve da budući hrvatski član Predsjedništva BiH ne bude osoba iz bilo čije sjene.

RP: Komšić je često ocjenjivan kao drugi bošnjački član Predsjedništva. Sada DF šalje Kovačevića, za kojeg je i Evropski sud za ljudska prava utvrdio da je ranije manipulisao nacionalnim izjašnjavanjem. Vjerujete li da Kovačević ima realne šanse da naslijedi Komšića, posebno ako se uzme u obzir da će SDA teško ovaj put "prepustiti" dio svojih glasača, jer će njihovom kandidatu, vjerovatno Bakiru Izetbegoviću, biti potreban svaki glas u okršaju sa Denisom Bećirovićem, iza kojeg je i ovaj put stao veliki broj većih i minornih stranaka?

Milović: Komšić jeste bošnjački član Predsjedništva. Njegovi su glasači Bošnjaci, on se kroz cijelu političku karijeru obraća isključivo Bošnjacima, on zastupa isključivo one interese za koje vjeruje da su bošnjački… On se samo formalno ne izjašnjava kao Bošnjak, kako ne bi sebi zakomplicirao buduće kandidature, ali Komšić je po svemu Bošnjak. Bilo bi pošteno od njega da se zaista izjašnjava onako kako svi znamo da se osjeća. Ali on nije takav čovjek. Sa sličnim identitetskim problemom u utrku ulazi i njegov Kovačević.

Iskreno, Kovačević nema ni jednu komparativnu prednost Željka Komšića, a sam Komšić nema sposobnost "prebacivanja" svojih glasova na bilo koga. To smo vidjeli prema njegovom fijasku iz 2014. kada je nesretni Anto Popović jedva prebacio 7000 glasova.

Komšić ne može Kovačeviću dati ni karizmu ni nastup koji on ima. Drugo, Komšić je kredibilan bošnjački nacionalist, koji je u 25 godina dokazao svoju lojalnost. Kovačević nije bio u Armiji BiH, ne zna se ništa o njemu, osim da se obrukao s tužbom protiv države za koju nas danas ubjeđuje da je voli.

Ne vjerujem da bi bilo tko iz SDA sebe izložio agitiranjem za takvog kandidata. Moja je procjena da Kovačević neće imati ni rezultat DF-a, a kao kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva će zauzeti mjesto koje je zauzeo i Anto Popović.

RP: Zdenko Lučić je, bez da ga je i jedna stranka, bar ne javno, imenovala, objavio na društvenim mrežama kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Podrška njegovoj kandidaturi ipak je vrlo vjerovatna od takozvane hrvatske Petorke. Kako ocjenjujete njegove šanse u političkoj borbi sa Filipović i Kovačevićem?

Milović: Šanse su u ovom trenutku svima jednake. To što Slaven Kovačević djeluje nedoraslo a Darijana Filipović vrlo ozbiljno i spremno, ne znači ništa pola godine prije izbora. Mi ne znamo kako će glasači reagirati na kojeg kandidata i kako će oni međusobno utjecati jedni na druge.

Moja je procjena da ni Kovačević ni Filipović nemaju mnogo manevarskog prostora za mijenjanja svojih političkih i ljudskih osobina. Vjerujem da će oboje slati sigurne poruke. Kovačević je "braniti Bosnu" od Hrvata, a Filipovićka će čuvati Hrvate. Oboje će polagati vijence, obilaziti stratišta Hrvata, odnosno Bošnjaka i manje-više pokušavati kopirati političke stilove svojih šefova.

Tu se krije šansa kandidata kojeg podrži Petorka. Nekad je dovoljno "ne biti netko drugi" i pobijediti, a nekad birači očekuju nešto. Opoziciji je teško izlaziti s velikim obećanjima koja recimo HDZ može kredibilno dati.

Ono što će biti izazov za kandidata opozicije jeste činjenica da je Darijana Filipović ipak novo lice koje nema hipoteku "starog lidera". S druge strane, kandidat opozicije predstavlja i sebe i pet relativno različitih stranaka i kao takav mora demonstrirati da je ozbiljniji od stranke koja upravlja hrvatskim narodom 30 godina.

Mi moramo biti svjesni da vječna vladavina HDZ-a nije nužno diskreditacija, nego na žalost i nešto što im birači gledaju kao prednost. Tako da je previše faktora koje ne znamo u ovom trenutku da bi se dala prognoza.

RP: Iz HDZ-a BiH su ranije pozvali druge stranke sa hrvatskim predznakom da ne izlaze s kandidaturom za Predsjedništvo, "dok Izborni zakon BiH ne bude izmijenjen", kako ne bi došlo do rasipanja glasova. Kako gledate na ovu poruku, kao na opravdan potez ili način gušenja političkih protivnika, opozicije?

Milović: Tu se radi o ismijavanju protivnika. Da je HDZ želio zajedničkog kandidata onda bi barem kurtoazno pozvali pet stranaka na neki sastanak pa im možda ne bi ponudili da biraju kandidata, ali bi ih zamolili da podrže njihovog. Ovdje je HDZ izašao s kandidaturom i onda tražio podršku. Mislim da je uvredljivo izaći s kandidatom i onda tražiti od drugog kandidata da se povuče, a od opozicije da nikog i ne kandidira. To pokazuje i da je povjerenje HDZ-a u njihovog kandidata jako nisko, čim od izborne utrke očekuju pobjedu samo ako drugi odustanu.

RP: I ovaj put je podršku kandidatu HDZ-a BiH dao hrvatski premijer i čelnik HDZ-a HR Andrej Plenković, iako neke informacije kažu da je želio vidjeti Borjanu Krišto u toj ulozi, a da je odluku da to bude Filipović Čović donio "na svoju ruku". Kako gledate Plenkovićevo "svrstavanje" na jednu stranu, jer taj potez ima ozbiljnu težinu kada je odluka glasača u pitanju?

Milović: HDZ BiH je suverena stranka, tako da je izbor isključivo njihov. Bilo bi ružno da netko iz Hrvatske određuje kandidata ovdje u BiH. Pričalo se o tim nesuglasicama, ali smatram da su irelevantne. HDZ Hrvatske će svakako podržati kandidata HDZ-a, jer to je politička kultura sestrinskih stranaka.

Trebate znati da su te dvije stranke duboko interesno isprepletene. HDZ BiH osigurava Plenkoviću tri ruke u Saboru koje su uvijek bitne, a hrvatska Vlada financira brojne projekte u BiH i daje unutarnji i vanjski politički kredibilitet Draganu Čoviću. Tako da ne mogu oni jedni bez drugih. Naravno, ovakav odnos se odražava i na odluke birača. Jer kao što sam rekao, ovu "vječnu vladavinu" birači su skloniji gledati kao stabilnost a manje kao jednoumlje.

RP: Godinama traje trakavica o izmjenama Izbornog zakona BiH, na kojima insistiraju stranke sa hrvatskim predznakom. Koga vidite kao "glavnog krivca" što dogovora nema?

Milović: Glavni krivac je bošnjački politički establishment. Problem je ustvari dublje prirode. Bošnjačka nacija, mlada i traumatizirana, nije u stanju uspostaviti stabilnu društvenu hijerarhiju. Na prvi pogled to izgleda kao bošnjačko višestranačje, ali ustvari je odraz dubokog međusobnog nepovjerenja koje se iz naroda odražava i na političke lidere. Nitko nema dovoljnu političku moć za bilo kakav politički i društveni kompromis, a onda nitko nikom i ne vjeruje, pa svi jedni druge uporno optužuju za nekakve izdaje.

U takvom okruženju ne postoji politički subjekt ili više njih koji bi bili u stanju postići bilo kakav kompromis sa Hrvatima, a posebno ne sa Srbima. Ne samo kad je u pitanju Izborni zakon, nego bilo što drugo. Pogledajte kako se srpske i hrvatske elite lako i brzo dogovore. Oni ne samo da imaju jasno strukturiranu moć, nego im njihova glasačka baza priznaje pravo da sami odlučuju o svim važnim pitanjima.

Kod Bošnjaka toga nema. Imate neki privid pluralizma koji je ustvari više jedno kaotično stanje gdje se svi pitaju za sve, a ustvari se nitko ništa ne pita.

RP: Mnogi će reći da HDZ i DF, odnosno Dragan Čović i Željko Komšić, jedni drugima prave najbolju i najjeftiniju izborni kampanju, te da bi dogovor o izmjenama Izbornog zakona možda najveću štetu donio upravo HDZ-u BiH, jer bi izgubili ključni atribut u hrvatskom glasačkom tijelu da su jedni zaštitnici prava Hrvata u BiH. Koliko ovakvi stavovi zaista imaju uporišta, s obzirom da HDZ zaista drži primat u vlasti na svim nivoima godinama?

Milović: Apsolutno se radi o političkoj simbiozi. Komšić je do te mjere iritantan hrvatskim biračima da se Čović zaista čini kao jedini jak oponent. Slično gledaju i Bošnjaci samo obrnuto. Ali HDZ nije iskoristio Komšića samo kako bi homogenizirao Hrvate oko sebe. Iskoristio je situaciju kako bi cijeli spektar životnih, ekonomskih, političkih, kulturnih pa i sportskih pitanja jednostavno zapostavio i odlučio se baviti samo i isključivo Izbornim zakonom.

Ovo je Hrvate dovelo u situaciju da više nema drugih tema osim Izbornog zakona, što je poražavajuće za jedan politički narod.

Mislim da za ovaj odnos veću odgovornost snosi Željko Komšić, koji je u 25 godina jednostavno mogao pogledati na Hrvate kao na građane BiH i obratiti im se na neki način. U početku njegovog mandata 2006. postojao je značajan broj Hrvata koji bi podržali tadašnju politiku SDP-a i njega osobno. Ali on ih je u samo jednom mandatu uspio otjerati ili iz BiH ili u ruke HDZ-a.

RP: Još jedan mandat vlasti približava se kraju. Kako ocjenjujete rad Vijeća ministara i Parlamenta BiH u proteklim godinama, s obzirom da su potrebne reforme ostale na čekanju, da je put ka članstvu u EU blokiran, te da nema ni pomaka po pitanju novca namijenjenog BiH iz Plana rasta EU?

Milović: Ne ocjenjujem nikako. Radi se o još jednom izgubljenom mandatu. Takav će biti i svaki sljedeći. BiH treba iskrene i ozbiljne ustavne promjene kako bi se ovaj kaos uredio. Nijedan naš Parlament ne služi svrsi. Sve su naše vlade samo raspoređivači proračunskih sredstava. To što oni rade može raditi bilo koji vladin službenik sa ili bez pomoći chatGPT-a.

RP: Vladajuća koalicija u Federaciji BiH ostala je još i prilično funkcionalna. Šta vidite kao razlog razlike u odnosu na nivo BiH?

Milović: Razlika je što se u osnovi radi o dva a ne tri partnera. Odnosno, nema Dodika. HDZ BiH je uvijek bila stranka koja je jako držala do koalicijskih sporazuma i mislim da je ta vrsta stabilnog i predvidljivog ponašanja odgovarala pomalo nestabilnoj Trojci. Zato je HDZ bio važan partner u ovoj Vladi kojoj je očito trebao tata.

Drugo, imali su stabilnu većinu i siguran priliv sredstava da su se mogli namiriti svačiji interesi. Naravno, ova vlada kao i prošla Nikšićeva je specifična po svojoj kratkovidnosti, pa se ne osvrću na probleme koji će doći u budućnosti. Dnevne stvari rješavaju brzo i efikasno i zato djeluje da funkcioniraju.

RP: BiH i Hrvatska su, nakon pritisaka administracije SAD-a, potpisale Sporazum o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija, a koji bi, kada bude završen, trebao značiti diverzifikaciju snabdijevanja gasom, ali i postati jedini izvor ovog energenta brojnim dijelovima države. Kako gledate na rekordno brzo okončane potrebne procese u Federaciji, ali i na nivou obje države?

Milović: Radi se o neskrivenom vanjskom utjecaju SAD-a. Nekada su se stvari radile u rukavicama a Trump je odbacio rukavice. Izvolite potpisati to i to. I onda veliki zaštitinici suverenosti kao dresirani psići potpisuju što im se kaže.

Očito je da svi žele nakonost SAD-a u ovom trenutku. Ili barem ne žele biti problem. Vidjeli su svi brzinu kojom je Dodik s američke crne liste stigao u SAD. Znaju svi da nema šale i zato potpisuju što im se kaže.

To nam pokazuje i kako bismo se brzo i lako mogli dogovoriti oko nekih bitnijih stvari.

Razgovor vodila respublica.ba